Jedno od područja u kojem se hitno mora riješiti pitanje međugeneracijske pravde jest klimatska politika. Klimatske promjene najhitniji su primjer toga kako kratkoročne odluke mogu imati razorne dugoročne posljedice. Međutim, mladi – oni koji će najduže živjeti s tim posljedicama – često su isključeni iz oblikovanja politika čiji je cilj njihovo rješavanje. Potrebna nam je jasna promjena u klimatskoj strategiji EU-a: dugoročni učinak mora biti prioritet u odnosu na neposrednu političku ili gospodarsku pogodnost. Svaka velika odluka o okolišu trebala bi uključivati savjetovanje s mladima kao standardnu praksu, a ne iznimku. Vijeća mladih za klimu na nacionalnoj razini i razini EU-a trebala bi imati stvaran utjecaj, s glasačkim ili savjetodavnim ovlastima u relevantnim odborima. Nadalje, međugeneracijsku klimatsku pravdu trebalo bi podučavati u školama, ne samo kao znanstveno pitanje, već i kao građansku odgovornost. S druge strane, starije generacije trebale bi se uključiti u kampanje za podizanje svijesti i međugeneracijske projekte koji okupljaju mlade i starije osobe kako bi radili na inicijativama za održivost u svojim zajednicama. Ako su klimatske promjene kriza koja obuhvaća generacije, odgovor mora biti međugeneracijski. Europa može biti predvodnik tako što će pokazati da je odgovornost za okoliš zajednička dužnost i da je svaki glas, bez obzira na dob, važan za izgradnju održive budućnosti.