Vjerujem da je politika europskog zelenog plana od svoje intuicije i primjene u prosincu 2019. povukla važnu i jasnu granicu između gospodarstva koje se uglavnom temelji na fosilnim ugljikovodicima i gospodarstva koje se temelji na uvođenju goriva iz obnovljivih izvora. Europska zajednica prvi je put, uz globalne ovlasti, postavila cilj postizanja nulte neto stope emisija do 2050. To će biti moguće razvojem gospodarstva koje se temelji na čistom vodiku. Da bismo to ostvarili, morat ćemo ukloniti veliku slabost vodikovih energetskih sustava, sigurnost skladištenja, ovog prekrasnog nositelja energije. Među epohalnim rješenjima postoji skladištenje u čvrstom stanju koje se oslanja na nanotehnologije, napredne materijale i fotoniku. Ovaj način skladištenja jamči visoku gustoću energije u gravimetrijskim i volumetrijskim omjerima, osiguravajući vrlo visoke sigurnosne standarde. Stoga bi ulaganja i istraživanja trebalo usmjeriti prema tom konkretnom cilju.