Djela altruizma i uzajamne pomoći poboljšavaju psihološku dobrobit poticanjem svrhe i smanjenjem stresa. Prihvaćanjem kulture besplatne razmjene i međugeneracijske solidarnosti mogu se stvoriti otpornije urbane zajednice i poboljšati kvaliteta života. Integracija programa mentorstva, volonterskih inicijativa i društveno korisnog rada u školske kurikulume obogatila bi osobni razvoj i ojačala društvene strukture, osiguravajući prilagodljivost u kriznim vremenima. U društvima u kojima prevladavaju individualizam i gospodarski pritisci, besplatna razmjena i uzajamna potpora mogu potaknuti koheziju, dobrobit i otpornost. Dobrovoljna razmjena usluga, znanja i resursa izgrađuje povjerenje i solidarnost. Mlađe generacije imaju koristi od međugeneracijske interakcije – pomaganje starijim osobama s tehnologijom, sudjelovanje u projektima zajednice i učenje iz njihove mudrosti – razvijanje osjećaja odgovornosti i pripadnosti. Međugeneracijskom potporom smanjuje se i gospodarsko opterećenje uzajamnom podjelom. Umirovljenici mogu ponuditi emocionalnu podršku, mentorstvo ili brigu o djeci, dok mlađi pojedinci mogu pružiti druženje, fizičku pomoć, brigu o kućnim ljubimcima i povećani osjećaj sigurnosti. Podučavanje djece vrijednosti dijeljenja i održivosti može smanjiti prekomjernu potrošnju, kompulzivno ponašanje i izolaciju. Promicanje kulture slobodne razmjene i uzajamne pomoći moglo bi lako i ekonomično ojačati društvene veze, čineći gradove povezanijima, suosjećajnijima i pogodnijima za život za sve.