Predviđa se da će se do 2050. broj mladih (u dobi od 15 do 29 godina) smanjiti, a broj starijih osoba +65 porasti. Muzeji se moraju preoblikovati u međugeneracijska društvena središta: živopisni prostori u kojima se starije i mlađe odrasle osobe povezuju, uključuju i uče jedni od drugih, razvijajući uzajamnu potporu. Muzeji mogu osmisliti programe urbane generacije kako bi stvorili prostore za dijalog i kulturni angažman, potaknuli socijalnu uključenost i koheziju zajednice, unaprijedili istraživanje i obrazovanje te promicali zdravstvene koristi (ICOM). Ako bi se muzeji preispitivali kao ISB za stare i mlade odrasle osobe (ne samo djecu), to bi: 1. poboljšati socijalnu uključenost rješavanjem pitanja izolacije i socijalne isključenosti među mlađim i starijim osobama; 2. olakšati međugeneracijski prijenos znanja, kao što su digitalne vještine s mlađih na starije osobe i mentorstvo s starijih na mlađe odrasle osobe; 3. aktivno uključiti NEET-ove (ne u obrazovanju, zapošljavanju ili osposobljavanju) i umirovljenike u smislene uloge. To bi moglo imati prilagodljive socijalne učinke, kao što su: 1. uštede na troškovima zdravstvene zaštite; 2. doprinos razvoju vještina i sposobnosti mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju kako bi im se pomoglo da pronađu posao ili zanimanje za studij, čime se smanjuje stopa mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju; 3. Uključivanje umirovljenika u aktivne uloge kako bi se smanjio financijski pritisak. 4. iskorištavanje partnerstava s nevladinim organizacijama i lokalnim udrugama koje su već aktivne u tu svrhu; 5. partnerstva s akademskim institucijama i oblikovateljima politika kako bi se projekt ocijenio i podržao kao studija slučaja kojom se potvrđuje prijedlog politike EU-a.