Zamišljam EU u kojem se glasovi svih generacija – mladih, starih i između – jednako cijene u oblikovanju naše zajedničke budućnosti. Istinski uspješno društvo bilo bi po svojoj prirodi međugeneracijsko: gdje mladi donose inovacije i energiju, starije generacije nude mudrost i iskustvo, a srednje generacije pomažu premostiti oba svijeta kroz vodstvo i suradnju. Što bi se sada trebalo dogoditi da se to ostvari? Svaka velika politika, od klime do stanovanja i digitalne transformacije, trebala bi uključivati službena savjetovanja s vijećima mladih, mrežama starijih osoba i međugeneracijskim forumima kako bi se osiguralo da sve dobne skupine imaju koristi od odluka. Obrazovanje ne bi smjelo prestati u školi. Potrebni su nam snažni programi koji pomažu starijim odraslim osobama da ostanu uključeni u nove tehnologije i osnaže mlade s građanskom i demokratskom pismenošću. Gradovi bi trebali promicati zajedničke centre zajednice u kojima se generacije mogu sastajati, razmjenjivati ideje i graditi odnose – od projekata zajedničkog stanovanja do kulturnih centara mješovite dobi. Klimatska pravda inherentno je međugeneracijska. U odlukama se moraju uzeti u obzir dugoročni učinci na okoliš, a mladi moraju biti aktivno uključeni u strategije održivosti. Jedinstvena Europa započinje ujedinjenim generacijama. Izgradimo mostove, a ne zidove, među dobnim skupinama i osmislimo politike kojima se svakom građaninu, bez obzira na dob, pomaže da doprinese uspješnom društvu i od njega ima koristi.