Uspješan put prema postizanju međugeneracijske pravednosti u EU-u leži u poticanju kulture uzajamne odgovornosti i međugeneracijske solidarnosti. To znači uvažavanje vlastitih potreba uz aktivno nastojanje da razumijemo i podržimo potrebe drugih. Mladi se prečesto usredotočuju na obrazovanje, digitalne inovacije i djelovanje u području klime, dok se starije generacije više bave zdravstvenom skrbi, mirovinama i sigurnim starenjem. Veliki je izazov to što mladi ne mogu u potpunosti razumjeti zabrinutost zbog starenja, baš kao što starije generacije mogu imati poteškoća u razumijevanju brzih kulturnih i tehnoloških promjena koje oblikuju mlađe živote. Ključno je rješenje međugeneracijski dijalog – stvaranje formalnih i neformalnih platformi za razmjenu ideja i izražavanje zabrinutosti među ljudima svih dobnih skupina. To bi moglo uključivati javne forume, savjetovanja na razini EU-a, projekte lokalne zajednice i digitalne prostore. Kako bi ti dijalozi bili uspješni, neutralan i nepristran posrednik ključan je za olakšavanje kompromisa i sprečavanje sukoba. Cilj nije da svi dobiju sve što žele, već da se svi osjećaju saslušanima, cijenjenima i poštovanima. Na razini politike EU i njegove države članice trebali bi provoditi međugeneracijske procjene učinka za sve glavne zakone i inicijative, baš kao što su procjene utjecaja na okoliš sada standardne. Time će se osigurati da političke odluke odražavaju potrebe i interese svih generacija, kako sadašnjih tako i budućih.