Nemoguće je razmotriti međugeneracijsku pravednost bez ispitivanja strukture i svrhe našeg gospodarskog sustava. Naš gospodarski sustav mora se pretvoriti u sustav koji je osmišljen za dobrobit ljudi i planeta, sada i u budućnosti. Današnja gospodarska paradigma potiče kratkoročnost jer nam govori da su kratkoročne mjere BDP-a i rast materijalnog bogatstva ono čemu služi gospodarstvo. Stavljanje naglaska na dobrobit u gospodarskom dizajnu i donošenju odluka podrazumijeva istinski dugoročan i preventivan pristup. Međugeneracijskom pravednošću osiguralo bi se da trenutačne gospodarske odluke ne štete ili ograničavaju mogućnosti i resurse dostupne budućim generacijama. Uspostava funkcije povjerenika EU-a za međugeneracijsku pravednost važan je korak u tom smjeru, ali potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se program izričito povezao s potrebom za promjenom gospodarskih sustava. Nadahnuće se može izvući iz velškog Zakona o dobrobiti budućih generacija, u kojem je sedam sveobuhvatnih ciljeva dobrobiti stavljeno u središte donošenja političkih odluka i u kojem je definirano pet načina rada na postizanju tih ciljeva, čemu povjerenik za buduće generacije pomaže da vladine agencije ostanu odgovorne. Ne mora se mijenjati samo „što” donošenja politika, već i „kako” smislenim sudjelovanjem javnosti u svim fazama postupka donošenja politika. O tome se detaljno govori u Vodiču za oblikovanje politika u području ekonomije dobrobiti, na temelju načela prikazanih na ovoj slici: