U EU-u, u kojem se generacije ujedinjuju za uspješno društvo, ljudi svih dobnih skupina danas žive u mirnom svijetu s bogatim prirodnim okruženjem i socioekonomskim sustavima koji im omogućuju da žive najbolje što mogu – imaju pristup obrazovanju, hrani i stanovanju, mogu se koristiti javnim prijevozom i biciklima kako bi došli do odredišta, imaju pristup radnim mjestima koja im osiguravaju odgovarajuću plaću za dobar život. Na kraju radnog vijeka imaju mirovinu koja im omogućuje da žive bez financijskog stresa. Isto vrijedi i za 50 godina od danas, jer ti mladi ljudi odlaze u mirovinu i prelaze s radnih mjesta na mirovine. Isto vrijedi i 50 godina kasnije, kada njihovi unuci stoje na njihovom mjestu. Sve to zahtijeva da se u postupcima donošenja politika uzmu u obzir dugoročni i međusektorski učinci politika na sadašnje i buduće generacije svih dobnih skupina. Kako bi to postigao, EU se mora koristiti alatima i metodama kao što su strateško predviđanje i integrirani modeli kako bi izgledao dugoročnije. Potrebno je povezati područja politika, a s običnim nestručnjacima, posebno mladima kao posrednicima za generacije koje još nisu rođene, potrebno je savjetovati se kako bi se upoznale njihove potrebe, strahovi i želje za današnjim i budućim svijetom. Taj angažman mora biti smislen i imati stvaran učinak na politiku. Primjeri institucija za buduće generacije i međugeneracijske pravednosti iz cijelog svijeta mogu poslužiti kao primjeri iz kojih EU može učiti i na kojima se može nadovezati.