Kao što već znamo, društvo u Europi stari i morat će se prilagoditi. Problem je i u tome što djecu i mlade više ne nadahnjuju starije osobe, već njihovi vršnjaci, po mogućnosti putem društvenih mreža. Naravno, većina njih ne zna kako odvojiti žito od korova i postoje dugoročne negativne posljedice, koje se u većini slučajeva nikada ne popravljaju u njihovim životima. Stoga predlažem da Europska komisija u svojim politikama obrati pozornost na omogućavanje izgradnje međugeneracijskih centara u lokalnim zajednicama, obnovu propadajućih zgrada u državnom i općinskom vlasništvu za potrebe međugeneracijskog društvenog života, kao i mogućnost uređenja privatnih kuća kako bi ih se pretvorilo u međugeneracijske zgrade prema željama pojedinaca. Međugeneracijske zajednice također bi riješile problem dnevne skrbi za mlađe i starije osobe koje si iz različitih razloga ne mogu priuštiti institucionalnu skrb. Sve treba urediti na takav način da se provodi pod stručnim nadzorom nadležnih službi. To bi riješilo nekoliko problema u isto vrijeme. Sve navedene prednosti imaju i znanstvenu osnovu, treba ih podržati Europska komisija i posljedično primijeniti u lokalnim zajednicama zemalja EU-a.