Sve više djece i adolescenata pati od mentalnih bolesti uzrokovanih akademskim pritiskom i drugim čimbenicima. Doba u kojem se to događa se pomiče sve dalje i dalje prema dolje, što bi nas trebalo staviti na najvišu uzbunu. S obzirom na činjenicu da djeca i adolescenti provode pola dana u školi, a istodobno s obzirom na mali broj psihologa dostupnih za više od 800 učenika, čudi se: Kako jedna osoba, koja je prisutna samo četiri sata tjedno, može osigurati dobrobit tolikog broja učenika? Mentalno zdravlje nije hir, već ozbiljan problem koji utječe na zadovoljstvo cijelog našeg društva. Osposobljavanje i širenje našeg zdravstvenog osoblja trebali bi biti glavni prioritet. Prvi korak u pravom smjeru bio bi krenuti u školu. Jer 0,005 sati po učeniku nije dovoljno za razgovor o vlastitoj patnji duše.