U EU-u dolazi do znatnih promjena u privatnom vlasništvu zbog starenja stanovništva, pri čemu 450 000 poduzeća svake godine mijenja vlasnika, čime se ugrožava kontinuitet u trećini slučajeva. Bez jasnih strategija nasljeđivanja mnoga poduzeća u obiteljskom vlasništvu riskiraju zatvaranje. Financijski kupci, kao što su društva za kapitalna ulaganja, često daju prednost kratkoročnoj dobiti pred dugoročnom održivošću, što dovodi do izvlačenja vrijednosti, oslabljenih poduzeća i narušenih lokalnih poreznih osnovica. Agresivna preuzimanja mogu dovesti do premještanja proizvodnje u regije s niskim plaćama, dok inozemna preuzimanja mogu prenijeti intelektualno vlasništvo i talente iz EU-a. Kako bi se suprotstavili tim problemima, neki se vlasnici okreću vlasništvu zaposlenika, što ugrađuje društvenu odgovornost u poduzeća. Istraživanja pokazuju da poduzeća u vlasništvu zaposlenika imaju veću produktivnost, veću otpornost i manji promet. Međutim, EU-u nedostaje zakonodavna i institucionalna potpora za takve tranzicije. Zemlje poput SAD-a, Velike Britanije i Kanade usvojile su planove radničkog dioničarstva (ESOP), koji radnicima omogućuju kolektivnu kupnju dionica bez osobnih ulaganja, uz potporu financijskih mehanizama koje podupire vlada. U SAD-u je 10% privatne radne snage zaposleno u ESOP tvrtkama, od kojih su mnoge stvorene za rješavanje izazova sukcesije. U Velikoj Britaniji otkup zaposlenika postao je drugo najpopularnije rješenje za sukcesiju. Slovenija uvodi model ESOP-a u EU, ali rast je moguć samo uz odgovarajuće financijske instrumente i zagovaranje na razini EU-a.