Četvrtina građana EU-a prijavila je invaliditet, odnosno više od 100 milijuna ljudi. Međutim, prema Europskom revizorskom sudu, mjere EU-a za potporu osobama s invaliditetom imale su tek ograničen učinak. Osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije i preprekama u svakodnevnom životu. Mnoge javne zgrade i prometni sustavi i dalje su nedostupni. Na radnom mjestu nedovoljno su zastupljeni i nemaju odgovarajuću potporu za ostanak u radnom odnosu. Djeci s invaliditetom teško je pristupiti uključivom obrazovanju koje zadovoljava njihove potrebe. Također se suočavaju s velikim preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi, sportu, kulturi i političkom sudjelovanju. Te sustavne prepreke doprinose znatno većem riziku od socijalne isključenosti i siromaštva. Naravno, države članice imaju ključnu ulogu, ali EU mora biti predvodnik i zalagati se za snažnije djelovanje. Iako su u Strategiji EU-a za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. 2030. utvrđeni ambiciozni ciljevi, trenutačni sustav praćenja ne pokazuje jasno kako se sredstvima EU-a poboljšavaju životi osoba s invaliditetom. Kako bi se uklonili ti nedostaci, EU bi trebao znatno povećati financijska sredstva za poboljšanje pristupačnosti, ulaganje u uključive obrazovne programe, potporu inicijativama za profesionalnu integraciju i pokretanje kampanja za podizanje svijesti radi borbe protiv stereotipa. Jačanje tih mjera nije samo pitanje prava, već je ključno izgraditi pravedniju Europu u kojoj svatko može živjeti dostojanstveno i neovisno, bez obzira na sposobnosti.