Stanovništvo postaje sve sivo i nismo spremni za to. Starenje je univerzalno iskustvo i ne mora se rimovati s usamljenošću, invaliditetom i ovisnošću o drugima. Danas se stariji građani čije zdravlje opada ili povlače iz društvenog života i ostaju kod kuće ili se, kada im se stanje još više pogorša, sele u starački dom. Veliki dio starijih osoba ne uklapa se ni u jednu od ovih opcija, iako im je još uvijek potrebna neka vrsta podrške u svakodnevnom životu - aktivni su i živahni, ali se bore samo sa starenjem. S obzirom na navedeno, 2018. godine četiri od deset žena u EU-u u dobi od 65 ili više godina živjele su same, a otprilike jedna desetina starijih osoba bila je suočena s opterećenjem zbog troškova stanovanja. Danas je vjerojatno još više starijih osoba teško priuštiti svoje stanovanje. Uvjeren sam da je zajedničko stanovanje odlično rješenje za ovaj izazov. To je vrsta suradničkog stanovanja u kojem stariji građani žive zajedno u okruženju zajednice. Koristi? Pristupačne cijene (koje dijele svi stanovnici), pristupačan prostor osmišljen imajući na umu potrebe starijih osoba, dostupne usluge podrške (zdravstvena skrb, priprema obroka, prijevoz), neovisnost, borba protiv usamljenosti i na kraju, ali ne manje važno - uzajamna potpora i društvena interakcija. Istraživanja pokazuju da društvena povezanost pomaže starijim osobama da ostanu oštre i sretne, poboljšavajući kognitivnu fleksibilnost i mentalno zdravlje. Trebalo bi hitno razviti zajedničko stanovanje, uz financijsku potporu EU-a, država članica ili lokalnih vlasti.