Međugeneracijska solidarnost najučinkovitija je u obitelji, koja je i dalje glavni pružatelj potpore uzdržavanoj djeci, mlađim odraslim osobama i starijim osobama kojima je potrebna skrb. Obiteljske su politike stoga ključne za rješavanje tog pitanja. Drugo, međugeneracijska pravednost odnosi se na to kako se financijska sredstva i moć odlučivanja dodjeljuju različitim dobnim skupinama, ali i na to kako pojedinci mogu doprinijeti pravednom i dobno uravnoteženom modelu socijalne države. Na primjer, kasnije umirovljenje i/ili fleksibilni radni uvjeti u starijoj dobi mogli bi pomoći u smanjenju financijskog opterećenja mirovinskih sustava. Međutim, da bi bilo pošteno, to bi trebalo uzeti u obzir sposobnost pojedinaca da rade dulje, npr. ovisno o njihovu zdravstvenom stanju, obiteljskoj situaciji, obrazovanju, mogućnostima cjeloživotnog učenja i pristupu tržištu rada. I obiteljska politika i politika tržišta rada trebaju uzeti u obzir da naše obitelji postaju sve raznolikije u smislu sociodemografskih obilježja kao što su dob, zdravlje, sastav obitelji, obrazovanje ili etnička pripadnost. To će utjecati na sposobnost različitih obitelji u različitim regijama i mjestima da se prilagode tržištu rada ili novim izazovima kao što su klimatske promjene. Međugeneracijski dijalog, uzimajući u obzir interese, iskustva i perspektive ljudi svih dobnih skupina, ključan je kako bi se osiguralo da nijedna generacija ne bude zapostavljena.