U današnjem društvu postoji izrazita podjela među generacijama, ne samo u smislu mentaliteta, već i u odnosu na očekivanja vlade i nove etičke standarde. Starije generacije, koje su odrastale u vrlo različitom sociokulturnom kontekstu, često su nesklonije usvajanju određenih suvremenih ideja, kao što su one povezane s inkluzijom, raznolikošću ili novim konceptima identiteta. Težina njihovih tradicionalnih uvjerenja, duboko ukorijenjenih u obrazovanju i vrijednostima njihovog vremena, ponekad ih navodi da odbace ili se boje tih događaja, za koje smatraju da dovode u pitanje njihov referentni okvir. Nasuprot tome, mlađe generacije, okupane u svijetu koji se stalno mijenja, svjesnije su pitanja socijalne pravde, rodne ravnopravnosti, priznavanja manjina i poštovanja okoliša. Vlade sve više uzimaju u obzir ta nova pitanja i uključuju ih u javne politike, čime se dodatno povećava jaz između institucionalnih očekivanja i osobnih vrijednosti starijih osoba. Ova generacijska podjela ponekad stvara napetosti, gdje mlađi ljudi krive starije ljude za svoj konzervativizam, dok stariji ljudi osuđuju društvo koje smatraju previše popustljivim ili nestabilnim.