Mržnja proizlazi iz straha pojedinca protiv nepoznatog (teritorij, običaji, rituali itd.). Stoga je inherentna kao i empatija s prirodom čovjeka, životinjskih vrsta poput drugih poput velikih majmuna i mačaka. Da bi pojedinac prevladao tu mržnju, mora je postati svjestan kroz obrazovanje u svim njegovim oblicima (roditeljska, školska, sveučilišna, kultna, kulturna, povijesna, memorijalna posjeta), ali i kroz redovite razmjene među zajednicama. Ta prirodna mržnja u Kantu nije u Rousseauu. U stvarnosti, dva su filozofa bila u pravu jer čovjek lako može prijeći iz ljubavi u mržnju i obrnuto. Sve ovisi o njegovoj okolini i kako je Spinoza tako dobro opisao svoju želju: Gladan sam, žedan, bojim se. Jedan od primjera je genocid u Ruandi između Hutua i Tutsija gdje su masakri desetkovali bratstva, susjedstva i prijateljstva. Borba protiv mržnje nikada nije dovršena i poziva na uspostavu zajedničke politike i stalnog opreza na svim razinama ljudskog društva, pri čemu ćelije sastavljene od specijaliziranih stručnjaka (povjesničara, biologa, sociologa) donose svoje zaključke o politikama i redovito ih objavljuju.