Nakon 6 godina rada za nevladinu organizaciju Jane Goodall Institut u Kongu uspio sam razumjeti i promatrati kako učinkovito postižu radikalne promjene u društvu. Na početku svog rada, čimpanze su prezrene kao živa bića. Lovili su ih da budu kućni ljubimci ili da trguju sa svojim mesom. Danas ih građani poštuju i štite, a većina trgovaca ljudima postala je čuvarima rezervata. Kako su ga nabavili? Primjenom metode trokutastog pristupa. Riječ je o trodijelnoj strategiji: 1. Briga za pogođena bića. 2. Edukacija građana. 3. Zakonodavne mjere. Smatram da je ta strategija primjenjiva i na problem mržnje u našem društvu jer je ključna za predlaganje pristupa u tim istim trima točkama: 1. Zaštita i potpora žrtvama. Kroz mrežu podrške koja im pomaže u prevladavanju emocionalnih oštećenja i napuštanju ekosustava u kojem su oštećeni. 2. Edukacija građana. U školama od rane dobi, ali i prema odraslima putem društvenih i medijskih kampanja. U ovom odjeljku smatram da je ključno ponuditi alternative poduzećima i „prijetnjama” kako bi se njihova energija prilagodila novim pozitivnim ciljevima (budući da je u nevladinoj organizaciji nevidljivost pripala njegovateljima). 3. Zakonodavstvo. Postaviti jasnija ograničenja za ono što jest, a što nije sloboda izražavanja i više novčane kazne za platforme ili medije koji ne ispunjavaju granice protiv mržnje. Možemo napraviti ovu promjenu. Idemo