Međugeneracijska pravednost u Europi sve je ugroženija. Mladi se suočavaju s rastućim troškovima života, nepristupačnim stanovanjem i sve većom financijskom nesigurnošću. Međutim, učenici predstavljaju zasebnu skupinu unutar tog okruženja, s posebnim ranjivostima izravno povezanima s njihovom sposobnošću pristupa obrazovanju i njegova završetka. Energetsko siromaštvo, nekvalitetno stanovanje i nedostatni sustavi potpore studentima narušavaju ne samo životne uvjete učenika nego i njihovo pravo na učenje i potpuno sudjelovanje u društvu. Za Europsku studentsku uniju (ESU) svaka strategija o međugeneracijskoj pravednosti mora izričito priznati studente kao vlastitu kategoriju, a ne samo podskup mladih. Učenici se često suočavaju s jedinstvenim izazovima: udaljavanje od kuće bez financijske stabilnosti, oslanjanje na poslove na nepuno radno vrijeme kako bi se zadovoljile osnovne potrebe i isključivanje iz socijalne zaštite dostupne drugim skupinama. Ti pritisci mogu dovesti do napuštanja školovanja, ograničenih mogućnosti mobilnosti i dugoročne nejednakosti. Pravedan europski pristup zahtijeva velika javna ulaganja u pristupačno visoko obrazovanje, cjenovno pristupačno i održivo studentsko stanovanje, odgovarajuća bespovratna sredstva i usluge potpore kojima se studenti štite od siromaštva. Politike u području stanovanja, klimatske tranzicije i socijalne zaštite moraju odražavati stvarnost s kojom se suočavaju mladi i studenti. Međugeneracijska pravednost mora osigurati da današnja mladež, a posebno današnji učenici, ne bude izložena nerazmjernom opterećenju.